(Ne)rođendanske crtarije

Objavljeno 19. May 2012. objavio Marko

Rođendanske ili ne Tarine crtarije i dalje obiluju princezama i curicama, ali nađe se tu i pokoji cvijetak, pa čak i ptica. A naravno i mama. Dokumentirana čak i u danima kad na nosu ima naočale, umjesto leća.


Rođendanska čestitka za Hanu – svi četvero se već znamo sami potpisati, a moja seka preuzela je i cjelokupni  teret ilustriranja.

Ja se pak uvijek trudim što prije obaviti rođendansko-crtalački zadatak pa čestitke crtam u svega nekoliko brzih poteza. Kao na primjer ovaj cvijet za baka Mirjanin rođendan

nacrtan u četiri brza poteza.

Tarino cvijeće zahtjeva ipak nešto više poteza bojicama. To je tako kad ona ima više vremena, a ja još moram stići odigrati partiju dvije Star Wars igrice. A ona dok ja igram još stigne nacrtati i jednu ptičicu. Hm, čini se da ptičica ima previše nogica. No čuo sam jednom da od viška glava ne boli.

No kad baš želim mogu biti i jako detaljan i životopisan, pa osim dvorca s detaljima kralja, kraljevne i princeze, moj crtež vrvi i cvijećem, djetelinom s čak 4 lista, a nađu se tu i ptice i prasci iz Engry Birds igrice. I to sve na Sarinoj rođendanskoj čestitki.

 

 

Objavljeno u Vlastoručne kreacije | Ostavi komentar

Ugazila Tara u petu

Objavljeno 22. April 2012. objavio Marko

I to ne samo najboljom feštom  na svijetu.

Već i punom nogom raznolikih boja. Blago si ga nama s mamom voljnom izvođenja ovako zabavnih i zmazanih likovnih eksperimenata.

Što se fešte tiče zbog nenaklonjenog vremena brkovi se nisu omastili roštiljem, ali je zato u igraonici Ježeva kućica ipak bilo poprilično veselo. A s obzirom da na kraju kiša ipak nije padala, ni starci se nišu loše proveli na terasi obližnjeg suncem obasjanog kafića.

A osim u igraonici feštalo se i u vrtiću. Najslasnijom papirnatom tortom. Njam.

A evo i moje male seke u ulozi velike, ponosne vrtićke slavljenice.

No ni to još nije sve. Za bake, dedu i tetu Vesnu smo na sam dan T upriličili malo okupljanje, a baka Andreja osigurala je i pravu, pravcatu Barbi tortu za prste oblizati. Čak smo opalili i jednu obiteljsku fotku s tatom kojeg  rijetko vidimo s ove strane objektiva. No 4. rođendan njegove princeze pravo je vrijeme za malo foto eksponiranja.

Četiri Klementa na hrpi, Barbiku da i ne spominjemo

Teta Iva i Ella nisu prisustvovale važnom događaju ali je poštar na veliko Tarino oduševljenje dostavio iz Velike Bare prekrasnu princezinu haljinu, još jednu u njenoj bogatoj kolekciji.

Papirnata (by Ella) i prava princeza

Objavljeno u Fešte i proslave | Ostavi komentar

Uskršnja poslastica

Objavljeno 14. April 2012. objavio Marko

Doduše samo za napasanje očiju. Ona nepcu ugodnija, već su davno pojedena. Ova su plastična, pa ih je Ivana na našoj uskršnjoj radionici skaširala (Grga i ja smo imali pametnijeg posla, samo su mlađi od najmlađih Klementa zdušno sudjelovali u radovima). Tara ih je kasnije ibpomno pofarbala, a mama još kasnije slasno upakirala. Pa sad čekaju bake i dedu da im se uruče, iako je Uskrs već prošao.
Nekima u finoj klopi, nekima u obiteljskoj crijevno-viroznoj epidemiji.

Kako bilo da bilo nije li ovo savršen primjer reciklaže staklenki koje tako često izluđuju tatu dok spremljene ispod sudopera čekaju trenutak da ih se udjeli našim obskrbljivačima med(e)nih proizvoda.

Objavljeno u Vlastoručne kreacije | Ostavi komentar

Teška vremena

Objavljeno 14. April 2012. objavio Marko

…pritisnuše ovu tratinčicu. No da ne bi bilo zabune dopisao sam na sliku čak četiri slova T, da se zna koji je cvijetak u pitanju.

Objavljeno u Vlastoručne kreacije, Vrtićke aktivnosti | Ostavi komentar

Mostovi četvrtog dana

Objavljeno 21. March 2012. objavio Marko

Tower Bridge, Millennium Bridge od St.Paul’s Catherdrale do TATE modern

Još jedan lijepi dan kao stvoren za malo (više) jurnjave po Londonu. Danas u znaku mostova.

u podzemnoj sve počinje, ali prije nego se dočepamo stajališta, ponekad treba doživjeti pravu tunelsku perspektivu

Za početak od podzemne kod London Bridge-a duž Temze do Tower Bridge-a. Na putu susrećemo stari ratni brod HMS Belfast, novu Gradsku vijećnicu i super trg sa sladoledom i travicom za odmor.  Kao i svaka londonska trava i ova je bila beprijekorna poput one golferske. Bila, kažem, dok Tara nije iščupala busen zajedno sa zemljom i napravila rupu u zelenom tepihu. Nastavio bih i ja u istom stilu da nije došla uzrujana mama i spriječila danju devastaciju. Čini se da osim što se ne ponašamo primjereno u podzemnoj ni upotreba engleskih travnjaka ne leži nam baš najbolje. U svakom slučaju nakon spomenutog incidenta ubrzo nastavljamo put prema mostu.


City Hall by Norman Foster, u prvom planu je moja nezadovoljna malenkost (htio sam da se i tata slika s nama), dok se u  pozadini  nazire amfiteatar The Scoop (ukopan u teren) namijenjen raznoraznim događanjima na otvorenom


“bijeg” nakon incidenta s travom (pogledajte samo kako se mama pravi englezom, kao da se baš ništa nije dogodilo)

kao svi pravi turisti poziramo tati kod Tower Bridge-a

Tower Bridge – to vam je onaj što se i dan danas svakodnevno diže i propušta velike brodove. U viktorijansko doba hidrauliku je pogonio veliki parni stroj, kojeg smo pogledali u strojarnici kod južnog tornja, a danas je paru zamijenila struja. Prije posjeta strojarnici popeli smo se sjevernom kulom do pješačkih prolaza pri vrhu i divili  još jednom visinskom pogledu na London. Dobro, priznajem, mama i tata su se divili, Tara i ja smo bili (pre)zaposleni što lijepljenjem naljepnica u “Passport” -  zabavu za klince, koji su nam dali na ulazu, što pretrčavanjem s jedne strane prolaza na drugi. Osim ove knjižice s naljepnicama, uz strojarnicu smo na interaktivnim panelima baš lijepo proučiti kako  most radi, tako da je sve u svemu ovaj posjet na kraju ispao prilično kids-friendly.


na mostu | u tornju

u gornjem prolazu | na ogradi

u parnoj strojarnici s ispunjenom”putovnicom” u ruci

pogled na London (onaj čudni u oko upadajući neboder je najpoznatiji londonski krastavac ili ti što bi rekli londonci “The Gherkin” by Norman Foster| pogled u toranj

Na Tower of London smo bacili samo letimični pogled, iako se tamo svašta događalo već od 11. stoljeća.  Bilo je tu i kraljevskih dragulja, i važnih zatvorenika, pa čak i (ako je vjerovati mojoj londonskoj knjižici)  duhova.

Tower of London

No mama se namjerila na onaj najnoviji pješački Millennium Bridge pa smo prije povratka u hotel požurili ravno tamo. Usput smo pogledali i veliku St Paul’s Cathedrale, a mama je uspjela i poljubiti vrata na TATE modern, u koji je žarko željela bar nakratko uči, ali kratke i još uvijek žuljevite nožice naše male Tare predugo su se vukle u prvom dijelu dana, pa kad smo napokon stigli do ovdje, ovaj je već  (davno) bio zatvoren. Tako da nam nije preostalo ništa drugo doli vrebanja između šumolikih poteza vrba i trčkaranja okolo – naokolo.
Inače kažu da je most svojim ljuljanjem kod prolaska većeg broja ljudi poprilično iznenadio svoje tvorce, ali i privukao  horde znatiželjnika željnih ljuljanja, pa su mu, bojeći se katatstrofe, ugradili mnoštvo amortizera. I tako ljuljanje skresali do korijena.


prije novih mostovskih pobjeda valjalo je  ubaciti nešto u gladne trbuščiće, ovaj puta u Pizza Express-u (dobra pizza na za naše pojmove ekstremno tankom tijestu)


opasna trojka zaklonila gotovo cijelu St.Paul’s katedralu | na putu prema Milenijskom mostu


Millennium bridge

vrebanje između vrba | trčanje okolo naokolo

Na povratku smo nabasali na Muzej izgubljenih stvari. I pridonijeli njegovoj riznici sa čak 2 n∅bject-a. Ja sam u muzej dodao svoju prvi dan izgubljenu kapu, koju sam, vrteći je na prstu u stanici podzemne, zavitlao ravno u nepristupačni donji kat. Mama je u tatino ime poklonila muzeju (ili ti točnije   m{ }esum-u) njegove živce. Kako prikladno :)

kraj uzbudljivog dana završavamo sa nobject-ima

Objavljeno u Izleti i putovanja | Ostavi komentar