Zavrsni udarac?

Objavljeno 4. January 2012. objavio Marko

Umjesto da pokusava pronaci snijeg za vikend sanjkanje u juzinom pogodjenoj Hrvatskoj, mama je ponovo zavrsila u bolnici. Nadam se da su doktori ovaj put zadali pobijesnjelim streptokokima posljednji udarac i to nocas u operacijskoj sali gdje su kirurzi napokon pronasli sakrivene neprijateljske bakterije (citaj nevidljivi gnojni apsces) a usput joj “cvaknuli” i mandule.
Jednim udarcem rijesiti se dvije muhe i nije tako losa stvar. Nadam se samo da je ovim mamina streptokokna agonija gotova, pa da se mirne duse i zdravog grla moze posvetiti planiranju nase proljetne londonske avanture.

20120104-193000.jpg

Objavljeno u Boleštine i ine beštije, Zanimljivosti iz maminog i tatinog života | Ostavi komentar

Ružičasta banana čestitka

Objavljeno 24. December 2011. objavio Marko


Iako netom izašla iz bolnice, gdje je završila igrom okrutne streptokokne sudbe, ipak je u svojoj tvornici ideja sklepala prigodnu božićnu čestitku. S obzirom na sve što joj se u ovoj godini (nije) dogodilo nemojte joj zamjeriti početni pesimizam. Samo naprijed mama!

Objavljeno u Čestitke | Ostavi komentar

Šareni je ovaj svijet

Objavljeno 30. November 2011. objavio Marko

Pa bio on gledam mojim očima

kućica u cvijeću (i drveću), i Grga na štengama prema svom potkrovlju

u gradu pick up nosi cigle i cement na gradilište, na stražnjwem sjedalu se dečko igra s autićem

ili očima moje prinčevima i princezama opsjednute seke

Snjeguljica i princ na cvjetnoj livadi

i prvi pravi taroručni potpis

Objavljeno u Vlastoručne kreacije | Ostavi komentar

Bratska ljubav na djelu

Objavljeno 29. November 2011. objavio Marko

Kad nema mame, lijepo se ščućuriti i uz starijeg brata. I blaženo zajedno hrkati u maglovitu, jesensku noć.

Objavljeno u Crtice iz života, Naj(bizarnija) mjesta za spavanje | Ostavi komentar

Oštrooki promatrač

Objavljeno 24. November 2011. objavio Marko

Dva puta tjedno na Utrinskom bazenu:

Iako ponekad djelujem rastreseno  i svom svijetu, detalje koji me zanimaju pamtim kao od šalje. Na mamin blagi (nezaposleni) užas čini se da su prostori ono što me zanima. Kao od šale crtam ih po sjećanju. S priličnom točnošću i zapanjujućim detaljima.
No ne brini se mama, to još uvijek ne znači da ću kad odrastem biti arhitekt. Pa i sama znaš da bih se radije bavio nečim na svježem zraku, nego da po čitave dane buljim u kompjutere.

Objavljeno u Crtice iz života, Moja postignuća, Vlastoručne kreacije | Ostavi komentar