Čudnovati prolog
Ja sam Marko K (6). Nekad mrgud, nekad veseo i nasmijan svat.
Nekad razmaženi jedinac, danas ponosni brat 3.5 godišnje sestrice.
Nisam imao ni 3 mjeseca kad sam hrabro zakoračio u nepoznat mi i stran blogovski svijet. I dok vrijeme teče, a starci sumanuto tovare fotke na moju galeriju, ja marljivo uveseljavam rodbinu, prijatelje i slučajne namjernike crticama iz svog sve uzbudljivijeg života.Kalendar
O čemu pišem
- Blast to the past (5)
- Boleštine i ine beštije (12)
- Čestitke (34)
- Crtice iz davni(ji)h dana (56)
- Crtice iz života (65)
- Do you speak English? (2)
- Fešte i proslave (31)
- Foto blog (38)
- Izleti i putovanja (40)
- Ja glavom i bradom (10)
- Kad odrastem… (11)
- Kilogrami i centimetri (3)
- Klopa koja život znači (3)
- Kulturno uzdizanje (11)
- Legomanija(k) (2)
- Moja postignuća (30)
- Moje igračke (2)
- Moje pjesme moji snovi (2)
- Moji zubi (6)
- Naj(bizarnija) mjesta za spavanje (5)
- Objave i najave (28)
- S Gojzekima u planinama (2)
- Tarina postignuća (6)
- Tehnički problemi (3)
- Vlastoručne kreacije (43)
- Vrtićke aktivnosti (23)
- Zanimljivi linkovi (1)
- Zanimljivosti iz maminog i tatinog života (2)
Godine prolaze
Slike
Moji prijatelji
Linkovi
Mjesečna Arhiva: January 2012
Markove i mamine papirnate čarolije
Papirnate kreacije oduvijek su me oduševljavale, a otkad je mama kupila veliku knjigu o origamiju na superknjižarinoj super akciji, papiri u našem dnevnom boravku (na tatin posvemašnji užas) frcaju na sve strane. Ovo su samo neke od naših kreacija:



Origami sretnorođendanska pasja čestitka za prijateljicu Petru | Pripadajući cvijetak | i još jedan rođendanski za Kjaru
Osim proučavanja origami literature i googlanje zna iznjedriti dobre ideje. Kao npr. ove prekrasne pahuljice:


Pahuljice padajte | meke i guste
Kad sam ih ugledao u Tarinim Dupinićima nisam mogao suspregnuti oduševljenje. Tarina teta Karolina podučila me da u Google upišem PAHULJICE 3D i da izrada nije teška kako se to na prvi mah čini. Nakon što sam poslušao njen savjet mama mi je izradila jednu lijepu šarenu pahulju. A ja sam zauzvrat slijedeći dan sve svoje Tigriće naučio kako se to radi. Kad je mama taj dan došle u vrtić imala je što za vidjeti. Naša soba prepuna velikih bijelih pahuljica koje smo svi napravili samo prema mojim uputama. I tko onda ne bi bio ponosan na mene i progledao mi kroz prste neke moje žutominutne trenutke koji s vremena na vrijeme utječu na moju dobru reputaciju i tatine (tanke) živce ;)
Objavljeno u Vlastoručne kreacije, Vrtićke aktivnosti
Ostavi komentar
Snijeg, napokon!
Doživjeli smo napokon i to! Prvi ovozimski snijeg. Morali smo se doduše popeti na nešto veće sljemenske visine, ali za malo zimskog ugođaja ništa nam nije bilo teško. Dok smo mama i ja jurili niz brijeg, tata je u autu čitao novine, a Tara tradicionalno spavala. Kad se probudila i zabundala, tradicionalno je malo zaplakala, ali se na kraju i ona dobro provela. U očekivanju tatinih slika zadovoljite se s ovim nesavršeno maminim.




Moje ozareno lice govori više od 1000 riječi | I Tara je uživala | Jurnjava niz brijeg | Lopatanje po snijegu
Objavljeno u Crtice iz života, Izleti i putovanja
Ostavi komentar
Nerođendansko slavlje
Dok ja treniram na suhom, mama i Tara punom parom dekoriraju tortu, uređuju stol i sve u svemu pripremaju jedno savršeno nerođendansko iznenađenje. A kad se svi nađemo oko stola možete biti sigurni da ni puhanje svijećica neće izostati (toga nema jer još tata nije skinuo fotke s kartice).


Neuhvatljiva Tara užurbano pomaže pri dekoraciji stola | Slasna i krasna nerođendanska torta
Ne zaboravite obratiti pažnju na origami cvjetne detalje – u potpunosti maminih i mojih ruku djela.
Objavljeno u Crtice iz života
Ostavi komentar
Zavrsni udarac?
Umjesto da pokusava pronaci snijeg za vikend sanjkanje u juzinom pogodjenoj Hrvatskoj, mama je ponovo zavrsila u bolnici. Nadam se da su doktori ovaj put zadali pobijesnjelim streptokokima posljednji udarac i to nocas u operacijskoj sali gdje su kirurzi napokon pronasli sakrivene neprijateljske bakterije (citaj nevidljivi gnojni apsces) a usput joj “cvaknuli” i mandule.
Jednim udarcem rijesiti se dvije muhe i nije tako losa stvar. Nadam se samo da je ovim mamina streptokokna agonija gotova, pa da se mirne duse i zdravog grla moze posvetiti planiranju nase proljetne londonske avanture.



