All posts by Marko

Ja sam Marko K (6). Nekad mrgud, nekad veseo i nasmijan svat. Nekad razmaženi jedinac, danas ponosni brat 3.5 godišnje sestrice. Nisam imao ni 3 mjeseca kad sam hrabro zakoračio u nepoznat mi i stran blogovski svijet. I dok vrijeme teče, a starci sumanuto tovare fotke na moju galeriju, ja marljivo uveseljavam rodbinu, prijatelje i slučajne namjernike crticama iz svog sve uzbudljivijeg života.

Zagrebačke dogodovštine dviju amerikanki

Kako su žege koje su nas pritisle u kombinaciji sa velikom vlažnošću zraka ipak bile previše za bilo što, ZG dogodovštine naših LA cura tek su sa današnjim zahlađenjem došle na tapetu. I dok Iva i Ella uživaju u klimatski milosrdnijem Los Angelesu, evo i mene sa nekoliko riječi na tu temu.
Dakle, iako me Ella na početku malo ljutila, kad je otišla shvatio sam da mi druženje s njom i nije tako teško palo. Dapače. Rado bih ponovo sjeo u avion i uputio se u uzvratni posjet. Koji će, bojim se, ipak malo pričekati. Kupovina 4 prekobarske avionske karte ipak bi predstavljala preveliki udar za naš budžet.
Moja sitna ali dinamitna seka podjednako se oduševila i jednom i drugom amerikankom. Kao i bombonima koje je tako često “iskamčila” od tete Ije :)
Cure su u mjesec i pol svog zagrebačkog boravka doživile prilične temperaturne oscilacije. Od početnog smrzavanja i posuđivanja vesti i grijalica do nesnosne sparine koja nas je gušila poslijednjeg tjedna boravka.

Ovako je izgledao prvi val vrućina nakon grijalica i toplih vesti.

Obratite pažnju na teta Ivino ushićeno lice kojepokazuje kako bi zasigurno bilo lijepo imati troje djece, bar ovako dobre i mile kao što smo Tara i ja

Kombinacijom kupanja na Bundeku (da, da dobro ste čuli !!!), Jarunu i bazenčiću na bakinoj lođi nekako smo preživili i najgori val vrućine i vlage.

Iako je Bundek plitka mala “bara” jurišanje prema mutnoj vodi i spasu od vrućina nije ništa manje srčano.


U usporedbi prema Bundeku Jarun je gotovo kao Opatijska rivijera.  Gledajte kako lijepo lješkarimo na plaži nakon kupanja u dječjem jarunskom bazenčiću.

Zbog (pre)velikog brojčanog stanja (čitaj previše ljudi za naše auto jaje) od Zagreba se nismo baš puno odmaknuli. Tek smo, zahvaljujući Popovićima koji su udomili mamu u svom autu, namočili noge u hladnuuuuuuuu ali uvijek uzbudljivu Mrežnicu.

Zato smo se zabavljali po Zagrebu. Naprimjer ovako.

Malo smo se kulturno uzdizali u Prirodoslovnom muzeju. Nakon uzdignuća smo se umorili i ogladnili.

A odmorni i nahranjeni torticam i banankom malo smo protrčali atrijem.

Zabavljali smo se i u Zoološkom vrtu. Osim životinja nabasali smo i na jednu, za poziranje zgodnu skulpturu.

Često smo se vozili tramvajem, a Tara se, kad god je to bilo moguće uvalila svojoj teti Iji u krilo.

Kod bake smo kampirali i radili nered u šatoru.

A dok je teta Iva popravljala zube navukao sam Ellu na kompjuterske igrice.

nastavit će se (kad uspijem doprijeti do tatinih slika na storage-u)

Beži Ella, beži Ella

cug ti bu pobegel
cug ti bu pobegel
CUG TI BU POBEGEL
pa ne budeš konja jahala

iliti  IZLET VLAKOM PREMA ZAPADU

S obzirom da naše jaje (čitaj Citroen Xara Picasso) nije ono veliko novo čudo s dodatnim redom sjedala u gepeku, brojčano stanje trenutno nam ne dozvoljava korištenje istog u svrhu zajedničkih izleta. Kako bi nam ipak ovu subotu rit vidla puta, a Ella konja zaputili smo se svi zajedno vlakom prema zapadu. Odredišna stanica Novi Dvori Zaprešički.
Unatoč neljudskim temperaturnim uvjetima ukrcali smo se u 9:30 u vlak, a već oko 10 klipsali smo užarenom još nedovršenom cestom prema Dvorima. Spas od vrućine pronašli smo u šumici koja okružuje dvorac i sladoledu koji prodaju kod golf terena. Oko podneva smo se zaputili prema Trajbaru i željno očekivanom 25godišnjaku  Peri poniju i Klementima koji su nas tamo dočekali. Ella se tamo najviše razveselila spomenutom Peri a ja Grgi s kojim sam haračio suncem užarenim igralištem. Tarino oduševljenje jahanjem je splasnulo onog trena kad se našla oči u oči sa starom perinom glavom. Ja sam reda radi odjahao krug, a čak sam i sam sišao s ponija. Ella se izborila za čak 3 runde. Ipak je ona konjoljubiteljica u obitelji. Nakon što su starci potrošili znatnu količinu sredstava u restoranu na katu, zaputili smo se natrag prema vlaku. Sunce je tada još i više pržilo pa je česma na stanici izazvala pravo malo oduševljenje. Zaliveni i napojeni svježom vodicom lakše smo dočekali vlak za Zagreb. Na putu do autobusa tata nije odolio zovu sladoleda pa smo na kraju završili još i u McDonaldsu na sladoledu  koji Ella nije htjela ni probati, a tata i ja smo u slast smazali, te na šejku kojim je Tara zalila čitav stol. Nakon te (ne)zgode zbrisali smo na prvi dostupni bus. A kad smo se iz njega iskrcali čekalo nas je odmah preko ceste naše (nedovoljno)veliko, crveno jaje.


pogled od naprijed – vesela ekipa čeka vlak na stanici


pogled odostraga – umorna ekipa se vraća u Zagreb

Detaljni fotoprikaz ove ekspedicije pogledajte ovdje.

LA girl

Naša jedna i jedina sestričnica stigla je u utorak iz sunčanog Los Angelesa u hladni i kišoviti Zagreb. Okolnosti su se u međuvremenu promijenile, toplije vrijeme je zavladala, a ona i ja smo iscrpljeni događanjima na Cest is the best prizalogajili malo pred ekranom. Pridružila nam se i (jela uvijek željna) seka Tara, koja već 3. dana uspješno vodi bitku protiv zločestih (za sada još neidentificiranih) nemani u njenom malom nosu. Tata, koji (iako ga povremeno i sam prakticira) ne voli običaj jedenja pred televizorom, nije bio doma. Tako da smo, dok je naš tata zarađivao kune uz zvuke Zoričinih kompjutora, nesmetano uživali u obroku, uz zvuke veselog roktanja Pepe, Georga i njihovog šašavog tatice.

Tigrići na danima dječjih vrtića

I ne samo tigrići, već i mame i tate i tete i braća i sestre. Bilo je veselo trčati štafete, povlačiti uže, puštati balone, igrati nogomet i(li) kopati zemlju (ovo potonje sam, pogađate već,  prakticirao samo ja). A da sam pomalo na svoju ruku dokazao sam i prilikom puštanja balona.  Kao jedina crna ovca (pardon tigrić) svoj nisam ispustio iz ruke. Nažalost mi je kasnije ipak zbrisao, što je iz mojih plavih oka izmamilo i ponešto suza na lice.


štafeta s preprekama | iako više volim kopati, ponekd zaigram i nogomet

napeta borba mama protiv mama | netko je teško podnio poraz mamine ekipe

svi baloni lete, samo je moj još uvijek u ruci | viore se “zastavice” na našoj ogradici

S obzirom da ne znam tko (ne)želi svoje slike i prilike na netu, više veselih grupnih fotkica možete pogledajte kod nas uživo.