Čudnovati prolog
Ja sam Marko K (6). Nekad mrgud, nekad veseo i nasmijan svat.
Nekad razmaženi jedinac, danas ponosni brat 3.5 godišnje sestrice.
Nisam imao ni 3 mjeseca kad sam hrabro zakoračio u nepoznat mi i stran blogovski svijet. I dok vrijeme teče, a starci sumanuto tovare fotke na moju galeriju, ja marljivo uveseljavam rodbinu, prijatelje i slučajne namjernike crticama iz svog sve uzbudljivijeg života.Kalendar
O čemu pišem
- Blast to the past (5)
- Boleštine i ine beštije (12)
- Čestitke (34)
- Crtice iz davni(ji)h dana (56)
- Crtice iz života (65)
- Do you speak English? (2)
- Fešte i proslave (30)
- Foto blog (35)
- Izleti i putovanja (36)
- Ja glavom i bradom (10)
- Kad odrastem… (11)
- Kilogrami i centimetri (3)
- Klopa koja život znači (3)
- Kulturno uzdizanje (11)
- Legomanija(k) (2)
- Moja postignuća (30)
- Moje igračke (2)
- Moje pjesme moji snovi (2)
- Moji zubi (6)
- Naj(bizarnija) mjesta za spavanje (5)
- Objave i najave (28)
- S Gojzekima u planinama (2)
- Tarina postignuća (6)
- Tehnički problemi (3)
- Vlastoručne kreacije (40)
- Vrtićke aktivnosti (22)
- Zanimljivi linkovi (1)
- Zanimljivosti iz maminog i tatinog života (2)
Godine prolaze
Slike
Moji prijatelji
Linkovi
Arhiva Kategorije: Boleštine i ine beštije
Zavrsni udarac?
Umjesto da pokusava pronaci snijeg za vikend sanjkanje u juzinom pogodjenoj Hrvatskoj, mama je ponovo zavrsila u bolnici. Nadam se da su doktori ovaj put zadali pobijesnjelim streptokokima posljednji udarac i to nocas u operacijskoj sali gdje su kirurzi napokon pronasli sakrivene neprijateljske bakterije (citaj nevidljivi gnojni apsces) a usput joj “cvaknuli” i mandule.
Jednim udarcem rijesiti se dvije muhe i nije tako losa stvar. Nadam se samo da je ovim mamina streptokokna agonija gotova, pa da se mirne duse i zdravog grla moze posvetiti planiranju nase proljetne londonske avanture.
Sretan drugi Lari – prijateljici od Tare
U nedjelju navečer se još feštalo, već sutradan je većina sudionika fešte pokleknula pod najezdom raznorazni (svinjskih) virusi. Spašavaj se tko mooooože!
Slavljenica Lara i moja seka Tara dobro su se zabavile. A čak se nisu ni razbolile.
Objavljeno u Boleštine i ine beštije, Čestitke, Fešte i proslave
Ostavi komentar
Dvije su mi godine već
Zbog boleštine koja me je u srijedu popodne šćepala za vrat i povisila moju temperaturu do neslućenih razmjera, rođendan nisam proslavio, već samo odgodio do daljnjega. Hvala svima na čestitkama i riječima podrške. One su mi pomogle da savladam zle viruse, pa post završavam u nadi da ću sutra s mamom (s jedan dan zakašnjenja, doduše) ispeći svoju prvu tortu. Za početak sam danas gledao kao to Piko radi.

Objavljeno u Boleštine i ine beštije, Fešte i proslave
Ostavi komentar
Rigoleto
…ali ne onaj milozvučni stričeka Giuseppea već onaj puno nezgodniji o kojem će dolje biti riječ
Dakle. Taman sam se bio oporavio od vremenske razlike, kad me u petak strefila nova nevolja. Prikazala se ona u vidu jednodnevnog povraćanja, kombiniranog s višednevnim proljevom. Da je u pitanju epidemija crijevne viroza, potvrdio je i mamin želudac, kada je i on s vremenskim odmakom od nekoliko sati počeo izbacivati svoj sadržaj. Mama je u početku bila u gorem stanju, ali je moje duže trajalo, pa je teško reći tko je gore, a tko bolje prošao. U svakom slučaju uspjeli smo nekako i to prebroditi.
Objavljeno u Boleštine i ine beštije
Ostavi komentar
Um caruje, virus klade valja
Pokosila nas prije desetak dana najopakija od svih dosadašnjih viroza. Možda čak i gripa. Mnogi su pokleknuli. Stvari napokon idu na bolje, a na osam (8) dana visoke temperature podsjeća nas još “samo” moj pomalo šmrkavi nosić, zvukovi kašlja iz maminog i mog grla, te tatino zakašnjelo kihanje.
U prilog tezi da svako zlo ima i neko dobro ide činjenica da sam u procesu bolovanja naučio neke nove i usavršio stare /uz tu temu vezane/ riječi:
taj=fini čaj sa limunom i medom
jok= Frutekov sokić od jabuke /mama se nada da je stvarno/ bez šećera
ipa=prefini tetavesnin sirup od smreke /definitivno/ sa šećerom
me=med od našeg osobnog pčelara teta Janjinog stričeka Branka
di …e=digni me mama (baka, tata, teta) i nosi po čitavom stanu, s naglaskom na špajzu gdje mi dane krati /i mlijeko grije/ moja omiljena mikrovalka
to, ovo=hoću baš to
tu=baš tu
Eto! Pa nek mi onda neko kaže da Um ne caruje, čak i kad opaki virus klade valja.
Objavljeno u Boleštine i ine beštije, Moja postignuća
Ostavi komentar






