Category Archives: Boleštine i ine beštije

Zavrsni udarac?

Umjesto da pokusava pronaci snijeg za vikend sanjkanje u juzinom pogodjenoj Hrvatskoj, mama je ponovo zavrsila u bolnici. Nadam se da su doktori ovaj put zadali pobijesnjelim streptokokima posljednji udarac i to nocas u operacijskoj sali gdje su kirurzi napokon pronasli sakrivene neprijateljske bakterije (citaj nevidljivi gnojni apsces) a usput joj “cvaknuli” i mandule.
Jednim udarcem rijesiti se dvije muhe i nije tako losa stvar. Nadam se samo da je ovim mamina streptokokna agonija gotova, pa da se mirne duse i zdravog grla moze posvetiti planiranju nase proljetne londonske avanture.

20120104-193000.jpg

Dvije su mi godine već

Zbog boleštine koja me je u srijedu popodne šćepala za vrat i povisila moju temperaturu do neslućenih razmjera, rođendan nisam proslavio, već samo odgodio do daljnjega. Hvala svima na čestitkama i riječima podrške. One su mi pomogle da savladam zle viruse, pa post završavam u nadi da ću sutra s mamom (s jedan dan zakašnjenja, doduše) ispeći svoju prvu tortu. Za početak sam danas gledao kao to Piko radi.

Rigoleto

…ali ne onaj milozvučni stričeka Giuseppea već onaj puno nezgodniji o kojem će dolje biti riječ

Dakle. Taman sam se bio oporavio od vremenske razlike, kad me u petak strefila nova nevolja. Prikazala se ona u vidu jednodnevnog povraćanja, kombiniranog s višednevnim proljevom. Da je u pitanju epidemija crijevne viroza, potvrdio je i mamin želudac, kada je i on s vremenskim odmakom od nekoliko sati počeo izbacivati svoj sadržaj. Mama je u početku bila u gorem stanju, ali je moje duže trajalo, pa je teško reći tko je gore, a tko bolje prošao. U svakom slučaju uspjeli smo nekako i to prebroditi.

Um caruje, virus klade valja

Pokosila nas prije desetak dana najopakija od svih dosadašnjih viroza. Možda čak i gripa. Mnogi su pokleknuli. Stvari napokon idu na bolje, a na osam (8) dana visoke temperature podsjeća nas još “samo” moj pomalo šmrkavi nosić, zvukovi kašlja iz maminog i mog grla, te tatino zakašnjelo kihanje.
U prilog tezi da svako zlo ima i neko dobro ide činjenica da sam u procesu bolovanja naučio neke nove i usavršio stare /uz tu temu vezane/ riječi:
taj=fini čaj sa limunom i medom
jok= Frutekov sokić od jabuke /mama se nada da je stvarno/ bez šećera
ipa=prefini tetavesnin sirup od smreke /definitivno/ sa šećerom
me=med od našeg osobnog pčelara teta Janjinog stričeka Branka
di …e=digni me mama (baka, tata, teta) i nosi po čitavom stanu, s naglaskom na špajzu gdje mi dane krati /i mlijeko grije/ moja omiljena mikrovalka
to, ovo=hoću baš to
tu=
baš tu
Eto! Pa nek mi onda neko kaže da Um ne caruje, čak i kad opaki virus klade valja.