Category Archives: Crtice iz života

Moj sedmi rođendan


moja vlastoručno ukrašena torta i Tarina vlastoručno nacrtana čestitka

Na dan kada sam napunio 7 godina (proslavljenih prije čitava 2 predljetna mjeseca) sunce je pržilo nesmiljenom jačinom, pa smo nakon Ninjago borbe (hvala baki Andreji na super poklonu), jutarnje šampanjske zdravice i fine torte krenuli na rođendansko osvježavanje u Vugrinščak u Samoboru.


obiteljsko poziranje

i nazdravljanje

Tamo ima super bazen u super prirodnom okruženju.

 
Dva luda skakača od kojih jedan po potrebi riga vodu (umjesto vatre)

A ima i potok u koji  nakon bazena možeš umočiti noge. Ako si baš jako luckast, kao što već Tara i ja jesmo.

osim bazena tu je i istoimeni potok

Pizza u obližnoj pizzeriji bila je slasna, ali je moja udubljenost u pametno telefonsko igranje završila prilično glupavim potezom. Ili bolje rečeno ruksakom ostavljenim u restoranu. Na maminu veliku žalost nedostatak ruksaka uoćen je tek prilikom iskrcavanja u Zagrebu, a činjenica da se u njemu nalaze njezine jedine dioptrijske naočale, nagnala nas je da se istog trena okrenemo i zaputimo nazad u Samobor. Ruksak smo našli, 50 bespotrebnih kilometara napravili, a ja sam zaradio i dvomjesečnu zabranu igranja igrica zbog opetovanog ignoriranja maminih upozorenja da pazim na svoj ruksak (s njenim naočalama).
Mama misli da je super stvar što 2 mjeseca neću igrati, a ja što zabrana bar ne obuhvaća i gledanje crtića.

 

 

Kako uživati u bljuzgavici

Nakon snježne idile uvijek dođe poprilično neidilična bljuzgavica. No kad si klinac ni činjenica da sve pliva u bljuzgavoj vodi ne može ti umanjiti uživanciju u malim radostima, poput skakanje sa prljave hrpe snijega na odlasku. Tri, četiri, skooooooooooook!

ps gackanje gumenim čizmama po dubokim lokvama bivšeg snijega obavili smo kasnije bez prisustva fotoaparata

Novozagrebačka snježna idila

Dok oni u gradu podalje od Save proklinju snijeg i bljuzgavicu mi uživamo u bijeloj idili.

I koristimo sve mogućnosti koje nam zasnježeni savski nasip pruža.

Aaaaaaa … zašto mojoj seki nitko nije rekao da se moram držati za sanjke … no dobro, čovjek se uči na greškama. Ubrzo je shvatila kako to ide.

Dok se jedni lopataju, drugi jurišaju naglavačke!

A sad juriš gore | Crveno čovjek na bijelom snijegu

Iako je ovogodišnji snijeg preprhakza snjegoviće, ženski dio moje ekipe jednog je ipak uspio napraviti, a uz jednog se na povratku s gimnastike samo uslikati.

Naš vlastiti Sniješko Bijelić s tiarom, čarobnim štapićem, sunčanim naočalama i smokijem koji mu viri iz nosa | i jedan “posuđeni” Velesajamski