Category Archives: Izleti i putovanja

U dobrom društvu

29.06.-04.07. otok Krk | Punat, Krk, Risika, Vrbnik
apartman za 5 osoba: velik, čist, oskudno opremljen, osrednje (ne)ljubazni vlasnici, 63€ po danu (upotreba klime 10% od cijene)
IceTea sladoled: plaža u Punatu-12kn (!), trgovina u Punatu-5.30kn, pješćana plaža kod Risike-6kn

Moje prvi (nadam se ne i zadnji) ovoljetni posjet Jadranu odigrao se u četveročlanom ženskom društvu. Dok smo se mama, teta Iva i nas troje juniora/rki odmarali u Punata na Krku tata je trebao uživati (napokon) sam u kući. No planove mu je djelomično izjalovio bratić  u ne znam ni sam kojem koljenu koji se odlučio oženiti baš taj vikend, te poslovni put u Sarajevo s kojim ga je “počastila” firma odmah nakon povratka sa “starog” godišnjeg.

Naših je 6 morskih dana proteklo u vrlo usijanoj atmosferi. Ne samo da je bio iznimno vruće, nego je i najmlađa ženskica iz moje dobre ekipe provela jedan čitav dan sa poprilično povišenom temperaturom.

Na svu sreću do ozdravljenja je došlo u rekordnom roku od 2 dana, pa su ona i mama (a ne samo ja) ipak uspjele ispržiti svoja bijela leđa na jakom krčkom suncu.

S obzirom da je ovih dana žensko ljetovanje u popriličnom usponu u susjedstvu su bili i Ivor sa svojom ženskom ekipom. Nadajmo se da je njihov u Zagrebu ostavljeni muški član uspio bolje iskoristiti svoj sam u kući tjedan.

Tetaivina vožnja autoputom i mamino vozanje po lokalnim krčkim cesticama prošli su bez većih problema, a i naš slavni Navigon nije nas baš previše puta odveo na krivi put. Bit će da smo se napokon naučili pameti pa ne vjeruje više baš svakoj njegovoj skrenite poludesno (na šumski put) uputi.

Da ne duljim, uživajte u fotografijama. Na kojima smo mi uživali u živo.


čim smo stigli već smo bili spremni za kupanac na najbližoj betonskoj plaži podno kampa

povratak okupanih i sježe bolesnih

kraćenje bolesničkih dana trajalo je kratko, drugi dan već smo izašli navečer u Krk u punom sastavu

i tamo ne samo mirno pozirali

već i skakali po ulicama starog kamenog grada,

isprobavali čari izvlačenja vode iz bunara,

proučavali kako radi pravi katapult, slikali se na vrhu zidina


a posebno nas je razveselio susret s desetodišnjakom Markom – magarcem po struci

Na moru smo

svakodnevno skakali (makar i u male plitke bazenčiće), pentrali se po stijenama,

isplazili jezik i zarumenili obraze na putu pješke do apartmana, glumili sirene,

vježbali pisanje štapićima po ručniku

i posebno uživali na pješćanoj plaži u Risiki.

Osim grada Krka, obišli smo i Vrbnik (onaj nad morem).


Tamo smo istražili kamene vrbničke uličice, a na kraju pojeli i slasne vrbničke pizze u Morskoj vili.

 

 

 

 

 

 

Familybuilding

…ili bicikliranje po Bjelolasici i druge zgode

…a može i kako smo napokon posjetili famoznu, iz usta M&R često spominjanu vikend kuću u Jasenku na Bjelolasici

Dok je većina produženovikendaški uživala na moru, četveročlana ekspdicija zaputila se u malo selo Jasenak na Bjelolasici istražiti da li je kuća o kojoj su im pričali Mirsad i Renata zaista iz snova.


Hrabri članovi obiteljski su pozirali kod Đulinog ponora u Ogulinu, a u redovima koji slijede podijeliti će s vama zaključke provedenog ekspeditivnog istraživanja.

Što se tiče bicikliranja definitvno se isplatilo voziti bicikle iz Zagreba (za razliku od prošlogodišnjeg morskog biciklofijaska).

Što se tiče Mirsadovih kućespjeva, sve je i točnije nego je pričao – kućica je i više nego savršeno mjesto za (produženi ili ne) vikend iz snova.

Kućica iz snova

A ima i roštilj u čiju se efikasnost na svoju ruku uvjerio jedan od mlađih članova ekspedicije, spretno okrenuvši čak 6 pljeskavica.

I na kraju što se tiče familybuildinga neka adrenalinske fotke reknu više od 1000 riječi.

slobodno penjanje po ogulinskom spomeniku


slobodno padanje u Jasenku

obezglavljena mama traži dinosaure u visokoj paprati (uz pomoć hrabrih juniora)

 

Kamačnik

Više nitko ni ne sumnja da naš kum Tihi zna izabrati super destinacije za izlete. Pa kad on kaže da se ide na Kamačnik s vlakom, mi svi od prve pristajemo. I uživamo u jednom lijepom, u Gorskom Kotaru provedenom danu.

Za početak evo dvije ekipne fotografije sudionika gorskokotarske ekspediciji Kamačnik 2012
Ekipna fotografija nakon uspješnog obilaska
Ekipna fotografija umornih ali zadovoljnih sudionika ekspedicije u očekivanju vlaka za Zagreb

No vratimo se na početak.
Ovako je sve počelo ovako je sve počelo

Do zaštićenog krajolika Kamačnika stiže se vlakom za nešto više od 2 sata, a ako se dio puta “šverca” u prvoj klasi, put je ugodan i prava sitnica. Jedino što u svemu nije sitnica je cijena karte koja za odraslu osobu iznosi 124kn, a za nas (nešto) mlađe 70kn.
Što se nas tiče u vlaku je bilo bučno i zabavno, pa mislim da su ostali putnici itekako odahnuli kad smo izašli u Vrbovskom. Za divno čudno Grga i ja gotovo da i nismo sudjelovali u uznemiravanju ostalih putnika. Mene je naime toliko zaintrigirao “Eko Eko” da je jadna mama gotovo ostala bez glasa čitajući mi ni manje ni više nego 100 stranica SF štiva.

Prvorazredna zabava Eko Eko
dok se jedni prvorazredno zabavljaju, drugi čitaju prvorazredno zabavnu knjigu

Do izvora Kamačnika vodi 3km duga staza puna drvenih mostića i lijepih prizora.

Kamačnik

Ali i grbavih staza koje su me došle glave, odnosno koljena. I izazvale mali incident koji je tati Dobriju gotovo pokvario cijeli doživljaj. Moj pad i razbijeno koljeno prekriveno s ponešto gorskokotarkog blata i nije bilo tako dramatično, koliko je dramatična bila moja tipično panična reakcija na ozljedu i tatina jednako tako tipična (kontra)reakcija na moju paničnu reakciju. Mama je ipak uspjela “najuriti” mojim reakcijama nesklonog tatu i ostati samo s jednim razvikanim Klementom, kojeg je nakon akcije smirivanja uspjela “na prepad” zaliti s flaširanom Janom, očistiti ranu, pa čak ga i privoliti na nastavak puta prema izvoru. Ne bez gunđanja da nikada više neće u šumu, a kad smo već kod toga, ni na mora, jer i tamo sa stijena vrebaju opasni padovi. Na izvoru je Dina iz ruksaka izvadila sterilnu kompresu i ljepljivu traku iz mini kineske prve pomoći čime je ozljeda sanirana do kraja. Tada je panika već bila daleko, a ni vika ni dreka dvaju sučeljenih Klementa nije više parala lijep zaštićeni kraj.

Pauza za ručak Pivce za živce
Jedva da smo krenuli, a već smo stali da nešto prizalogajimo, a neki su od tate iskamčili i gutljaj-dva Radlera. Kad bolje razmislim nije ni čudo da su mi se kasnije noge same saplele.

Uz rijeku Na izvoru
Nakon ponešto peripetija ipak smo stigli do izvora

Na putu prema vlaku Na vagonu
Na putu prema vlaku priuštili smo najmlađem sudioniku ludo brzu vožnju kolicima, a kad smo stigli na stanicu, osim za grupno (vidi gore) naslikavanje bilo je vremena i za pentranje po vagonima
Željezničar Marko
Pa čak i za glumljenje željezničara

Katrinin prvi prvcati

Zamislite kako samo to vrijeme leti. Pa čak i mala Katrina ima već godinu dana. Na fešti koju su joj mama Maša i tata Mario upriličili u Seoskom domaćinstvu Matezović u Gračecu iza Dugog Sela super su se proveli i mali i (malo) stariji. Oni svega 8 godina stariji od mame konobara Tomeka, oni stari baš kao ona, pa čak i oni još stariji! Zamislite vi to.
A čak nam ni blato koje je stvorila kiša što je dan prije lila kao iz kabla nije moglo spriječiti potpunu uživanciju u prirodi.

Triput hura za Katrinu!
Veliki i mali KleWeri spremni za akciju
Mali i veliki KleWeri spremni za akciju. Neki se ne odvajaju od svojih princezastih barbika, a neki ne ispuštaju svoj svjetlosni mač ni po koju cijenu

Mala ekipa u akciji i (beljavoj) interakciji
Seka Tara (ne)održava ravnotežu
Seka Tara u (ne)održavanju ravnoteže
Žene odmaraju između akcija pijenja, jedenja i nadzora aktivnog podmladka u svrhu njegovog nezavršavanja u ribnjaku
Mame odmaraju između akcija pijenja, jedenja i nadzora aktivnog podmlatka u svrhu njegovog nezavršavanja u ribnjaku

Junirska ekipa kraj neodoljivo privlačnog (gore spomenutog) ribnjaka

Tko će prvi završiti u vodi, pita se moja mama
Tko će prvi upecati ribu
Tko će prvi upecati ribu, pitamo se svi
Tko će prvi dobiti lancem po glavi
Tko će prvi dobiti lancem po glavi,  pita se moja mama (ta se stalno nešto pitala) i zabranjuje mi njegovu daljnju eksploataciju
Tko će prvi nokautirati Tihija
Tko će prvi nokautirati Tihija, pitaju se promatrači razuzdane juniorske gomilice

A ako se pitate tko je i zbog koga sve ovo upriličio dobri pogledajte posljednju fotografiju.
Slavljenički trio
Slavljenički trio u sastavu ponosni tata Mario, ponosna mama Maša i još nesvjesna ponošenja (ali uvijek rado nošena) slavljenica Katrina

 

Mostovi četvrtog dana

Tower Bridge, Millennium Bridge od St.Paul’s Catherdrale do TATE modern

Još jedan lijepi dan kao stvoren za malo (više) jurnjave po Londonu. Danas u znaku mostova.

u podzemnoj sve počinje, ali prije nego se dočepamo stajališta, ponekad treba doživjeti pravu tunelsku perspektivu

Za početak od podzemne kod London Bridge-a duž Temze do Tower Bridge-a. Na putu susrećemo stari ratni brod HMS Belfast, novu Gradsku vijećnicu i super trg sa sladoledom i travicom za odmor.  Kao i svaka londonska trava i ova je bila beprijekorna poput one golferske. Bila, kažem, dok Tara nije iščupala busen zajedno sa zemljom i napravila rupu u zelenom tepihu. Nastavio bih i ja u istom stilu da nije došla uzrujana mama i spriječila danju devastaciju. Čini se da osim što se ne ponašamo primjereno u podzemnoj ni upotreba engleskih travnjaka ne leži nam baš najbolje. U svakom slučaju nakon spomenutog incidenta ubrzo nastavljamo put prema mostu.


City Hall by Norman Foster, u prvom planu je moja nezadovoljna malenkost (htio sam da se i tata slika s nama), dok se u  pozadini  nazire amfiteatar The Scoop (ukopan u teren) namijenjen raznoraznim događanjima na otvorenom


“bijeg” nakon incidenta s travom (pogledajte samo kako se mama pravi englezom, kao da se baš ništa nije dogodilo)

kao svi pravi turisti poziramo tati kod Tower Bridge-a

Tower Bridge – to vam je onaj što se i dan danas svakodnevno diže i propušta velike brodove. U viktorijansko doba hidrauliku je pogonio veliki parni stroj, kojeg smo pogledali u strojarnici kod južnog tornja, a danas je paru zamijenila struja. Prije posjeta strojarnici popeli smo se sjevernom kulom do pješačkih prolaza pri vrhu i divili  još jednom visinskom pogledu na London. Dobro, priznajem, mama i tata su se divili, Tara i ja smo bili (pre)zaposleni što lijepljenjem naljepnica u “Passport” –  zabavu za klince, koji su nam dali na ulazu, što pretrčavanjem s jedne strane prolaza na drugi. Osim ove knjižice s naljepnicama, uz strojarnicu smo na interaktivnim panelima baš lijepo proučiti kako  most radi, tako da je sve u svemu ovaj posjet na kraju ispao prilično kids-friendly.


na mostu | u tornju

u gornjem prolazu | na ogradi

u parnoj strojarnici s ispunjenom”putovnicom” u ruci

pogled na London (onaj čudni u oko upadajući neboder je najpoznatiji londonski krastavac ili ti što bi rekli londonci “The Gherkin” by Norman Foster| pogled u toranj

Na Tower of London smo bacili samo letimični pogled, iako se tamo svašta događalo već od 11. stoljeća.  Bilo je tu i kraljevskih dragulja, i važnih zatvorenika, pa čak i (ako je vjerovati mojoj londonskoj knjižici)  duhova.

Tower of London

No mama se namjerila na onaj najnoviji pješački Millennium Bridge pa smo prije povratka u hotel požurili ravno tamo. Usput smo pogledali i veliku St Paul’s Cathedrale, a mama je uspjela i poljubiti vrata na TATE modern, u koji je žarko željela bar nakratko uči, ali kratke i još uvijek žuljevite nožice naše male Tare predugo su se vukle u prvom dijelu dana, pa kad smo napokon stigli do ovdje, ovaj je već  (davno) bio zatvoren. Tako da nam nije preostalo ništa drugo doli vrebanja između šumolikih poteza vrba i trčkaranja okolo – naokolo.
Inače kažu da je most svojim ljuljanjem kod prolaska većeg broja ljudi poprilično iznenadio svoje tvorce, ali i privukao  horde znatiželjnika željnih ljuljanja, pa su mu, bojeći se katatstrofe, ugradili mnoštvo amortizera. I tako ljuljanje skresali do korijena.


prije novih mostovskih pobjeda valjalo je  ubaciti nešto u gladne trbuščiće, ovaj puta u Pizza Express-u (dobra pizza na za naše pojmove ekstremno tankom tijestu)


opasna trojka zaklonila gotovo cijelu St.Paul’s katedralu | na putu prema Milenijskom mostu


Millennium bridge

vrebanje između vrba | trčanje okolo naokolo

Na povratku smo nabasali na Muzej izgubljenih stvari. I pridonijeli njegovoj riznici sa čak 2 n∅bject-a. Ja sam u muzej dodao svoju prvi dan izgubljenu kapu, koju sam, vrteći je na prstu u stanici podzemne, zavitlao ravno u nepristupačni donji kat. Mama je u tatino ime poklonila muzeju (ili ti točnije   m{ }esum-u) njegove živce. Kako prikladno :)

kraj uzbudljivog dana završavamo sa nobject-ima