Category Archives: Ja glavom i bradom

Ja glavom i (golom) bradom

…i dugim trepavicama, kariranom košuljom i džepićima na hlačama.
Svojedobno je mama mog najvećeg od svih malih prijatelja, tada prilično nesklonog olovci i crtanju, učila crtati čovjeka sa svim detaljima koje tete i stričeki na upisu traže od budućih školaraca. Tako da moja mama pouzdano zna da ovo prolazi i kod najstrožih.
Inače, moj prijatelj je u međuvremenu stasao u velikog “vuka”, marljivog i uspješnog u školi, pa su se bojazni njegove mame pokazale sasvim neutemeljenima.

Koliko će meni, trenutno prilično nesklonom formalnom obrazovanju, vješto baratanje olovkom u ranoj dobi biti od pomoći, pokazat će vrijeme. Za sad još uvijek čvrsto stojim iza izjave da baš nikada ne želim ići u tu školu.

Planinorci osvajaju Medvedgrad

(Dobitna) kombinacija prisustva lijepog vremena i odsustva boleština iskorištena je ove nedjelje za ekspediciju na Medvedgrad i Kraljičin zdenac. Spremno i s voljom na poziv nam se pridržio i samoborski ogranak Klementa u punom (3+) sastavu. Neki su hodali, neki se nosili, a neki bezbrižno koprcali u maminom trbušćiću. Svi su vrlo dobro svladali ne tako dug, ali za dva trogodišnjaka vrlo dugotrajan put Poučnom stazom Miroslavec sa skretanjem radi uspona na Medvedgrad. Na kraju je već bilo malo napeto, pa da poštedimo kičme Dobrog i Tihog tate na povratku odlučismo presresti Sljemenski bus. Nisu ni ZETovi vozači baš tako kamenog srca da ne bi stali umornim što 3godišnjim, što 6mjesečnim, što trudnim planinorcima.


Trojka na vrhu

Trogodišnji predstavnici zapruđanskog i samoborskog ogranka

Više slika pogledajte ovdje.



Svoje volje gospodar

Koliko sam već velik govori i činjenica da sam polako ali sigurno počeo provoditi svoju volju. To se najbolje očituje u biranju onoga što ću staviti u kljun. Do sada je izašlo na vidjelo da mi se povrće sviđa daleko više od mesa, pogotovo ako se radi o suhoj kuhanoj piletini ili (ne daj bože) filetu oslića. Potonji me može, kad ga osjetim u ustima, čak i rasplakati. A što se tiče suhog pilenceta na njega samo odrješito odmahujem glavom i uz riječi ne-ne pokazujem na ono što hoću. Finu kremastu blitvu ala špinat s mlijekom na primjer. Ili slasnu, mekanu brokulu. Slatke komadiće mrkvice. Zgodne male graškiće.
I tako dok je moj bratić od svoje mame vegetarijanke napravio pravu mesožderku, ja pokazujem neke posve obrnute tendencije.
Smrt fašizmu – sloboda životinjama!

Beba riba

Od danas sam službeno pripadnik vesele skupine djece sitnog zuba pod nazivom bebe ribe. Prvo naše okupljanje proteklo je u revijalnoj atmosferi, u kojoj su raznorazne igračke, izbačene iz ruku iskusnih trenera, letjele u vodu utrinskog dječjeg bazena. To je ujedno bio i njihov jedini doprinos na našem prvom satu. No samo prisustvo tople vode i mog Dobrog tate bili su dovoljni za sasvim sasvim solidnu bebariblju zabavu. A kako će se stvari dalje razvijati saznat ćemo već u četvrtak.