Category Archives: Kad odrastem…

Kad odrastem bit ću fotograf

I to ni manje ni više nego milenijskih fotografija. U biografiji će mi pisati da sam prvu uslikao na drugi rođendan. I da mi je uzor oduvijek bio Dobri tata (a ne striček Strikoman kako bi to netko mogao pomisliti), te da me u prvim koracima ohrabrivala mama Karin, koja je glumila stativ dok sam ja stiskao okidač.
Dakle ovo je moja prva. Kad se uzme u obzir da sam sve protagoniste sam rasporedio po sceni uspjeh je tim veći.

Kad odrastem bit ću recitator

Dok se mama bori s logiranjem na YouTube moje recitacije bivaju sve kompleksnije. Kišu koja pada, travu koja raste i goru zelenu, nadopunio sam s tom gorom u kojoj raste drvo, tanko visoko, a savladao sam i prvu kiticu Ratko Zvrkovog vlakića.

Prugom juri brzi vlak
Sve stenje i huče
U punim vagonima
Trista djece vuče.

Ako tako nastavim na slijedećoj Božićnoj priredbi  Djedu ću Mrazu i ja recitirati
Bože mili, kud sam zašo (noć me stigla u tuđini…) baš kao što je to i moja mama prije više od 30 (!) godina činila.