Category Archives: Kulturno uzdizanje

Krezub i ponosan

Prvi (mliječni) je napokon pao! Nakon nekoliko mjeseci potihog klimanja postao sam i ja krezubica. Baš kako i priliči pravom predškolcu. Svoju rupu spreman sam ponosno pokazati svakom tko pokaže interes, u virtualnoj i onoj drugoj stvarnosti.

A taj prvi prvcati prvi  mliječni koji je zbrisao iz mojih usta nije daleko pobjegao. Završio je u kutijici koju sam dobio uz prigodnu “Priču o klimavom zubu”,  koju je mama brže bolje kupila u Algoritmu. Nakon što smo odgledali “Koka i duhove” – moj prvi pravi pravcati film. U kojem su podjednako uživali i stari(ji) i mladi Kokoljubci.

Tehnikalije

Zaputili smo se u Tehnički muzej ne bi li mama iskoristila činjenicu što unatoč nakon poroda (za)ostalom trbuščiću ipak ima manje od 60 kg. Tolika je naime nosivost velocipeda koji se tamo mogao provozati. Bez kočnica i lančanog pogona nije to nimalo lako (a nije mi vjerovala da je teško okretati pedale na triciklu, pih). Mama je preživjela vožnju, tata je istu snimio, a na kraju sam i ja uz maminu asistenciju napravio mali krug. Ovo zadnje snimljeno je na tatinom mobitelu jer je zadnje atome baterije potrošio netom prije.

Praćena zabrinutim pogledima svojih potomaka mama je zajahala željeznu pilu i zateturala prema tatinom objektivu

Druga stvar koja nas je privukla bila je slavna, tri godine restauriravana podmornica u koju sad možeš ući preko mostića s galerije. Bolje rečeno mogao si prošli mjesec, a slijedeće će noge u nju stupiti tek na jesen. Kaže kustos da svakodnevne horde znatiželjnika željnih klaustrofobičnih prostora jadnica ipak ne bi preživjela.
Nema veze, na kraju smo se (kao i uvijek) super zabavili u hali s tramvajima, vlakovima, avionima i helikopterom, a ovaj put su nas i (ra)kete (tako kaže Tara) jako zaintrigirale. U rudnik nisam htio ići ali sam zato uživao s tatom u Teslinim eksperimentima. Najviše mi se svidjelo kad su jednog dobrovoljca smjestili u Teslin kavez i pustili struju. Moram li napomenuti da je i on (kao i mama na velocipedu) preživio.
Dok smo mi dečki gledali kako frcaju strujne iskre Tara je gablala pred muzejom, a nakon toga je do doma urlikala u autu. Moram li napomenuti da je tata urlikanje (jedva) preživio. Preživljavanju je uveliko pomogla kava na koju je zbrisao nakon što nas je iskipao u Zapruđu.

Oprez-kamikaze za kormilom

Više slika pogledajte (a gdje drugdje nego) na galeriji.

Crtančica

Sceni Gorica baš je pravo otkriće, Crtančica je njihova druga predstava koja je oduševila i male i velike (prva je bila LET3 Ježeva kućica). Zato nije ni čudo što smo (mi mali) kad se cijela dvorana osula zvijezdama zaplesali svemirom i umjesto bisa zaradili dodatni light show disco dance s glavnom (i jedinom) glumicom. Nakon zvjezdanog plesa, dočepao sam se čak i pozornice i pozirao s raketom.

ponosni astromarko se dočepao letjelice

astrodance | crtača pozornica

A dok smo se mama i ja kulturno uzdizali, tata i Tara su u obližnjem McDonaldsu (kulturno) smazali veliki shake i McSunday od čokolade.

Pijani mornari, slomljeno jedro i druge (ne)zgode

Ili ti Obiteljski obilazak Device_art 3.009 izložbe.

Malo obiteljskog kulturnog uzdignuće priuštila nam je ove nedjelje naša svakojakim-izložbama-sklona mama. Kaže ona da čim je na Anteni čula o čemu se tu radi, da je odmah  znala da je to baš ono što nama treba. A kad je proučila i Kontejner na webu, odmah je odaslala informaciju potencijalnim interesentima. Odaziv je bio ravan nuli, pa smo se u Jedinstvo zaputili sami, te u društvu nekolicine alternativaca i jednog postarijeg gospodina uživali u ovim krajevima rijetkoj mogućnosti – prčkanju po eksponatima izložbe. Poneki su se u tom prčkanju malo previše zanijeli (čitaj moja malenkost), pa je brod pijanog mornara skoro ostao bez jarbola. Na svu sreću kustosi su bile mladi i fleksibilni pa su ga popravili brže no što je mami i tati trebalo da me nagovore na suočenje s krivnjom. Na kraju sam kustosici ipak promrmljao ispriku i objašnjenje, a onda brže bolje odletio do autojajeta koji nas je nakon kulture odvezao do zasluženih kolača i sladoleda.

2009-10-25_042009-10-25_03

Usporedni test sladoleda nakon izložbe

Slijedi pregled najzanimljivijih izložaka.

Pijani mornar je bila metalna kuglica koja je teturala po uličicama pokretne makete i u pravilu umjesto u barki završavala u moru, odakle ju je maleni magnetić podizao na šinu i spuštao nazad u grad. Pa opet ispočetka. To je bio moj favorit.

3_Kuglica_na_trgu_pred_sv._Donatom“Instalacija se sastoji od male makete grada Zadra (Poluotoka). Od početne točke kretanja (konoba Na po ure) nautičar Ingwar (predstavljen malom čeličnom kuglicom) pokušava stići do svoje jahte Freye. Kako je konzumirao zavidnu količinu crnoga vina smjerovi njegova kretanja su nepredvidivi, a i zemlja mu se ljulja pod nogama. Kako do Freye može stići raznim putevima, a i ne mora stići do nje, zanimljivo je pratiti ta kretanja i zapise o uspješnosti. Kuglica vrluda uličicama makete i najčešće završava svugdje osim na jahti.

Maketa grada napravljena je od pjenastog ekstrudiranog polistirena. Pomoću tri motora upravljana generatorom “slučajnih interferencija” cijela podloga mijenja svoj položaj, od horizontalnog do blagih nagiba u svim smjerovima, a što rezultira kretanjem čelične kuglice u slučajnim smjerovima. Na svakoj ‘uličici’ koja završava na ‘rivi’ smješten je elektromehanički brojač koji broji prolaz kuglice kroz tu točku. Isto tako, jedan je brojač smješten na izlazu iz ‘konobe’, a jedan na ‘jahti’. Usporedbom stanja pojedinih brojača moći ćemo odlučiti je li Ingwar pretjerao s količinama crnog ili Zadar ima previše izlaza na more!”

Zgodna mi je bila i igrica u kojoj sam kao kontroler koristio svoje vlastito tijelo, pa sam se trčeći naprijed nazad udarao lopticu po ekranu.

Taru je najviše očarao Otetonji i 8 gledišta. Tati je zanimljiv bio  Jamming Gear. A mami je bilo najsmješnije kad je Tara skoro pojela zaštitnu čarapicu na Simulatoru hrane. Slatka je ta naša debela djevojčica :)

2009-10-25_022009-10-25_01IMG_1705IMG_1731

kraći odmor od jurcanja među eksponatima | jamming by dj tara | što li je sašila ova mašina | marko još nije spreman za bučni  izlazak u močvaru

Kulturno uzdignuće

Napokon je došao i taj trenutak. Odgledao sam u subotu cijeli-cijelcati dugometražni crtić u kinu. S ogromnom kutijom kokica (da, da i tata je bio s nama) u krilu uživao sam u zgodama i nezgodma  Ledenog doba 3. Uh što je mama bila ponosna.

A kad sam slijedeći dan izdržao (i uživao) i u Maloj vili na PIF-u njenoj sreći nije bilo kraja.

Čini se da je ovo početak moje prve prave kazališno-kinematografske sezone. I da je mojim ne sviđa mi se ova predstava izjavama popraćenim demonstrativnim izlascima iz dvorana ipak došao kraj.

Tko čekao dočeka, zar ne mama?