Čudnovati prolog
Ja sam Marko K (6). Nekad mrgud, nekad veseo i nasmijan svat.
Nekad razmaženi jedinac, danas ponosni brat 3.5 godišnje sestrice.
Nisam imao ni 3 mjeseca kad sam hrabro zakoračio u nepoznat mi i stran blogovski svijet. I dok vrijeme teče, a starci sumanuto tovare fotke na moju galeriju, ja marljivo uveseljavam rodbinu, prijatelje i slučajne namjernike crticama iz svog sve uzbudljivijeg života.Kalendar
O čemu pišem
- Blast to the past (5)
- Boleštine i ine beštije (12)
- Čestitke (34)
- Crtice iz davni(ji)h dana (56)
- Crtice iz života (65)
- Do you speak English? (2)
- Fešte i proslave (31)
- Foto blog (38)
- Izleti i putovanja (40)
- Ja glavom i bradom (10)
- Kad odrastem… (11)
- Kilogrami i centimetri (3)
- Klopa koja život znači (3)
- Kulturno uzdizanje (11)
- Legomanija(k) (2)
- Moja postignuća (30)
- Moje igračke (2)
- Moje pjesme moji snovi (2)
- Moji zubi (6)
- Naj(bizarnija) mjesta za spavanje (5)
- Objave i najave (28)
- S Gojzekima u planinama (2)
- Tarina postignuća (6)
- Tehnički problemi (3)
- Vlastoručne kreacije (43)
- Vrtićke aktivnosti (23)
- Zanimljivi linkovi (1)
- Zanimljivosti iz maminog i tatinog života (2)
Godine prolaze
Slike
Moji prijatelji
Linkovi
Arhiva Kategorije: Moje igračke
Kako sam iz demolatora stasao u kreatora
Moja mama kaže da su LEGO kocke najbolje igračke na svijetu i da se nju pita da ništa drugo ne bih ni imao. Dobro, ne baš ništa, ali zasigurne ne baš toliko. Kad imaš LEGIĆE, kaže ona, imaš sve. Na početku ti doduše treba neka dobra duša za (is)pomoć u gradnji, ali kasnije ti je samo nebo granica. Tako kaže. Od kada je baba na dnevnom boravku, a čuvalica na godišnjem, ona je najbolja od svih tih duša. Bilo kako bilo, od kada je došlo do reaktiviranja kockica iz maminog prošlostoljetnog fundusa, svaki me dan čeka novi LEGO bu(s) by baka Andreja. Osim buseva, tu su i druga prometala, a nađe se i pokoja kućica, most, tunel i(li) garaža. Posebno je simpatičan mali čovo s (k)apom i bijelim konjićem. Kad se poigram, slijedi rastavljanje i restrukturiranje zdanja, koja kraj dana dočekaju u svojim (više manje) sastavnim dijelovima. Da bi sutra krenuli iz početka. Kako vrijeme odmiče sve više i više i ja gradim i sve u svemu svakoga dana, u svakom pogledu sve više napredujem.
Objavljeno u Moja postignuća, Moje igračke
Ostavi komentar
Stanica za hitnu medicinsku (samo)pomoć
Takav je jedan od mojih mnogobrojnih rođendanskih poklona. Kad nam je svega dosta mama i ja lupamo čekićem po glavama neretnih bolničara, koji uz zvukove sirene i mamine urlike Svega mi je dosta. Bum, tres, tres! izliječu iz garaže poput furija. Super, zar ne?
No ipak nedovoljno da me spasi u trenucima pomračenja zvanih tantrums. Mišljenja oko reakcija na moju šizu su podijeljena, no na svu sreću mamin pristup ide u moju korist, pa dok god nas dvoje znamo da nisam zločest već mali izbezumljeni, debate tog tipa ostavljaju me hladnokrvnim.
Objavljeno u Ja glavom i bradom, Moje igračke
Comments Off


