Category Archives: Moje igračke

Kako sam iz demolatora stasao u kreatora

Moja mama kaže da su LEGO kocke najbolje igračke na svijetu i da se nju pita da ništa drugo ne bih ni imao. Dobro, ne baš ništa, ali zasigurne ne baš toliko. Kad imaš LEGIĆE, kaže ona, imaš sve. Na početku ti doduše treba neka dobra duša za (is)pomoć u gradnji, ali kasnije ti je samo nebo granica. Tako kaže. Od kada je baba na dnevnom boravku, a čuvalica na godišnjem, ona je najbolja od svih tih duša. Bilo kako bilo, od kada je došlo do reaktiviranja kockica iz maminog prošlostoljetnog fundusa, svaki me dan čeka novi LEGO bu(s) by baka Andreja. Osim buseva, tu su i druga prometala, a nađe se i pokoja kućica, most, tunel i(li) garaža. Posebno je simpatičan mali čovo s (k)apom i bijelim konjićem. Kad se poigram, slijedi rastavljanje i restrukturiranje zdanja, koja kraj dana dočekaju u svojim (više manje) sastavnim dijelovima. Da bi sutra krenuli iz početka. Kako vrijeme odmiče sve više i više i ja gradim i sve u svemu svakoga dana, u svakom pogledu sve više napredujem.

Stanica za hitnu medicinsku (samo)pomoć

Takav je jedan od mojih mnogobrojnih rođendanskih poklona. Kad nam je svega dosta mama i ja lupamo čekićem po glavama neretnih bolničara, koji uz zvukove sirene i mamine urlike Svega mi je dosta. Bum, tres, tres! izliječu iz garaže poput furija. Super, zar ne?
No ipak nedovoljno da me spasi u trenucima pomračenja zvanih tantrums. Mišljenja oko reakcija na moju šizu su podijeljena, no na svu sreću mamin pristup ide u moju korist, pa dok god nas dvoje znamo da nisam zločest već mali izbezumljeni, debate tog tipa ostavljaju me hladnokrvnim.