Arhiva Kategorije: Moji zubi

Nakon dugo vremena opažen je, u mojim malim, hrane gladnim ustima, još jedan zub. Dvojka gore lijevo ponosno se bijeli, pa je za pretpostaviti da je izbila već i prije, ali skromna kakva je, nije od toga radila neku veliku pompu, ni meni velike probleme. Triput hura za dvojkicu. HURA! HURA! HURA!
[image:1093:c:s=1:l=p]

Ubrzo nakon prve donje dvojke probila se i druga, tako da se u mojim ustima stvorila već prava mala gužva. S obzirom da se o tolikim zubima čovjek mora i brinuti, svaki ih dan marljivo trljam svojom prvom pravom četkicom. Za sada ne koristim pastu, ali svako toliko potunkam dotičnicu u vodu da mojim novim uzdanicama bude što ugodnije.

[image:879:c:s=1:l=p]

Zub, naravno. Svaka meni namjenjena ocjena daleko je iznad te brojke, naravno. Spomenutu donju lijevu duju uočila je mama, desetak dana nakon kumadinine konstatacije da dvojke samo što nisu. S obzirom da je moja kuma vrsni stručnjak kad je (ne)izbijanje zuba u pitanju, njena konstatacija nije shvaćena (pre)ozbiljno. Naime, iako je njena Petra sa svoja više od 6 mjeseca još uvijek krezuba, dotični su na putu već mjesecima. Tko zna samo gdje su otputovali!?
Šalu na stranu. Moja je dvojka vjerojatno već i prije probila svoj put, no s obzirom na općepoznatu činjenicu da moji nisu baš pretjerano revni u praćenju stanja u mojoj čeljusti, tek su je sad ugledali. No kako narod kaže Bolje ikad no nikad.

Ne da mi je izbio jedan zub, već ni manje ni više nego dva. Donja sjekutića. Otkrila moja pedijatrica. Kakvi su ti to moderni roditelji! Ni zub ne mogu locirati. Jest da su oboje kratkovidni, ali ipak! Dobro da postoje bake i pedijatrice. Inače bi svi skupa još neko vrijeme živjeli u zabludi.