Rođendanska čestitka za Hanu – svi četvero se već znamo sami potpisati, a moja seka preuzela je i cjelokupni  teret ilustriranja.

Ja se pak uvijek trudim što prije obaviti rođendansko-crtalački zadatak pa čestitke crtam u svega nekoliko brzih poteza. Kao na primjer ovaj cvijet za baka Mirjanin rođendan

nacrtan u četiri brza poteza.

Tarino cvijeće zahtjeva ipak nešto više poteza bojicama. To je tako kad ona ima više vremena, a ja još moram stići odigrati partiju dvije Star Wars igrice. A ona dok ja igram još stigne nacrtati i jednu ptičicu. Hm, čini se da ptičica ima previše nogica. No čuo sam jednom da od viška glava ne boli.

No kad baš želim mogu biti i jako detaljan i životopisan, pa osim dvorca s detaljima kralja, kraljevne i princeze, moj crtež vrvi i cvijećem, djetelinom s čak 4 lista, a nađu se tu i ptice i prasci iz Engry Birds igrice. I to sve na Sarinoj rođendanskoj čestitki.

Što se fešte tiče zbog nenaklonjenog vremena brkovi se nisu omastili roštiljem, ali je zato u igraonici Ježeva kućica ipak bilo poprilično veselo. A s obzirom da na kraju kiša ipak nije padala, ni starci se nišu loše proveli na terasi obližnjeg suncem obasjanog kafića.

A osim u igraonici feštalo se i u vrtiću. Najslasnijom papirnatom tortom. Njam.

A evo i moje male seke u ulozi velike, ponosne vrtićke slavljenice.

No ni to još nije sve. Za bake, dedu i tetu Vesnu smo na sam dan T upriličili malo okupljanje, a baka Andreja osigurala je i pravu, pravcatu Barbi tortu za prste oblizati. Čak smo opalili i jednu obiteljsku fotku s tatom kojeg  rijetko vidimo s ove strane objektiva. No 4. rođendan njegove princeze pravo je vrijeme za malo foto eksponiranja.

Četiri Klementa na hrpi, Barbiku da i ne spominjemo

Teta Iva i Ella nisu prisustvovale važnom događaju ali je poštar na veliko Tarino oduševljenje dostavio iz Velike Bare prekrasnu princezinu haljinu, još jednu u njenoj bogatoj kolekciji.

Papirnata (by Ella) i prava princeza

Još jedan lijepi dan kao stvoren za malo (više) jurnjave po Londonu. Danas u znaku mostova.

u podzemnoj sve počinje, ali prije nego se dočepamo stajališta, ponekad treba doživjeti pravu tunelsku perspektivu

Za početak od podzemne kod London Bridge-a duž Temze do Tower Bridge-a. Na putu susrećemo stari ratni brod HMS Belfast, novu Gradsku vijećnicu i super trg sa sladoledom i travicom za odmor.  Kao i svaka londonska trava i ova je bila beprijekorna poput one golferske. Bila, kažem, dok Tara nije iščupala busen zajedno sa zemljom i napravila rupu u zelenom tepihu. Nastavio bih i ja u istom stilu da nije došla uzrujana mama i spriječila danju devastaciju. Čini se da osim što se ne ponašamo primjereno u podzemnoj ni upotreba engleskih travnjaka ne leži nam baš najbolje. U svakom slučaju nakon spomenutog incidenta ubrzo nastavljamo put prema mostu.

City Hall by Norman Foster, u prvom planu je moja nezadovoljna malenkost (htio sam da se i tata slika s nama), dok se u  pozadini  nazire amfiteatar The Scoop (ukopan u teren) namijenjen raznoraznim događanjima na otvorenom

“bijeg” nakon incidenta s travom (pogledajte samo kako se mama pravi englezom, kao da se baš ništa nije dogodilo)

kao svi pravi turisti poziramo tati kod Tower Bridge-a

Tower Bridge – to vam je onaj što se i dan danas svakodnevno diže i propušta velike brodove. U viktorijansko doba hidrauliku je pogonio veliki parni stroj, kojeg smo pogledali u strojarnici kod južnog tornja, a danas je paru zamijenila struja. Prije posjeta strojarnici popeli smo se sjevernom kulom do pješačkih prolaza pri vrhu i divili  još jednom visinskom pogledu na London. Dobro, priznajem, mama i tata su se divili, Tara i ja smo bili (pre)zaposleni što lijepljenjem naljepnica u “Passport” -  zabavu za klince, koji su nam dali na ulazu, što pretrčavanjem s jedne strane prolaza na drugi. Osim ove knjižice s naljepnicama, uz strojarnicu smo na interaktivnim panelima baš lijepo proučiti kako  most radi, tako da je sve u svemu ovaj posjet na kraju ispao prilično kids-friendly.

na mostu | u tornju

u gornjem prolazu | na ogradi

u parnoj strojarnici s ispunjenom”putovnicom” u ruci

pogled na London (onaj čudni u oko upadajući neboder je najpoznatiji londonski krastavac ili ti što bi rekli londonci “The Gherkin” by Norman Foster| pogled u toranj

Na Tower of London smo bacili samo letimični pogled, iako se tamo svašta događalo već od 11. stoljeća.  Bilo je tu i kraljevskih dragulja, i važnih zatvorenika, pa čak i (ako je vjerovati mojoj londonskoj knjižici)  duhova.

Tower of London

No mama se namjerila na onaj najnoviji pješački Millennium Bridge pa smo prije povratka u hotel požurili ravno tamo. Usput smo pogledali i veliku St Paul’s Cathedrale, a mama je uspjela i poljubiti vrata na TATE modern, u koji je žarko željela bar nakratko uči, ali kratke i još uvijek žuljevite nožice naše male Tare predugo su se vukle u prvom dijelu dana, pa kad smo napokon stigli do ovdje, ovaj je već  (davno) bio zatvoren. Tako da nam nije preostalo ništa drugo doli vrebanja između šumolikih poteza vrba i trčkaranja okolo – naokolo.
Inače kažu da je most svojim ljuljanjem kod prolaska većeg broja ljudi poprilično iznenadio svoje tvorce, ali i privukao  horde znatiželjnika željnih ljuljanja, pa su mu, bojeći se katatstrofe, ugradili mnoštvo amortizera. I tako ljuljanje skresali do korijena.

prije novih mostovskih pobjeda valjalo je  ubaciti nešto u gladne trbuščiće, ovaj puta u Pizza Express-u (dobra pizza na za naše pojmove ekstremno tankom tijestu)

opasna trojka zaklonila gotovo cijelu St.Paul’s katedralu | na putu prema Milenijskom mostu


Millennium bridge

vrebanje između vrba | trčanje okolo naokolo

Na povratku smo nabasali na Muzej izgubljenih stvari. I pridonijeli njegovoj riznici sa čak 2 n∅bject-a. Ja sam u muzej dodao svoju prvi dan izgubljenu kapu, koju sam, vrteći je na prstu u stanici podzemne, zavitlao ravno u nepristupačni donji kat. Mama je u tatino ime poklonila muzeju (ili ti točnije   m{ }esum-u) njegove živce. Kako prikladno :)

kraj uzbudljivog dana završavamo sa nobject-ima

Treći smo se dan ponovo vratili kod Velikog kotača da u njegovoj blizini uživamo u čarima hodanja iznad i oči u oči sa velikim morskim psima. Naša najmlađa sudionica nije baš vjerovala debelim akvarijskim staklima (pogotovo onim na podu) i prilično se teško suočila sa zaoštrozubatim nemanima.

za uvod odmah nešto pasje opasno

Jednu kartu je mama ponovo isposlovala besplatno (blaženi logo željeznice na Travelcard-u, za tih cca 20 funti smo nakon razgledavanja uživali u dnevnoj dozi junk fooda-a), ali Tara i ja smo svoje morali platiti. Bolje rečeno mama i tata su odriješili kesu. Ne viđa se toliko prekrasnih riba u ogromnim akvarijima svaki dan. A u Hrvatskoj u takvom omjeru nažalost nikada.

I dok je mama jurila za nama juniorima, pokušavala meni objasniti neke stvari i pritom primorati Taru da sluša, a ne bježi prema pingvinima nakon doživljenog početnog šoka na samom ulazu – staklenog poda ispod kojeg plivaju zubate psine :)  naš Dobri tata fotograf uživao je u fotografiranju (bez)opasnih morskih stvorenja.

Pa da ne duljim, pogledajte i sami da li se isplatilo dati za ulaz u ovo zdanje (bez preračunavanje u kune, molim, sjetite se opaske iz drugog dana ;) dati cijelih £57.9 s popustom.

ribica kao travčica, vreba žrtve iz pijeska, a kad netko nju uvreba ukopa se cijela | morski konjic savio repić oko prave morske travčice

U potrazi za Nemom pomaže i Doru

jarke boje morskih stanovnika

tko se nije skrio, magarac je bio …

Ne brinite i nas je tata uspio uslikati.

…u ribljem tunelu

…i u mraku akvarijskih odaja

Osim riba, bilo je tu i pingvina ali ih začudno nitko nije uslikao. Iako je Tara od prvog zastrašujućeg susreta sa psima stalno ponavljala: pingvini, pingvini, hoću gledati pingvine. Gledali ih jesmo, no čini se da ih čak ni tata Dobri nije suočio sa svojim objektivom. A mama Karin je ipak imala druge dvije juniorske stvari na oku.

Nakon uspješnog obilaska čovjek ogladni, i što mu drugo preostaje nego na brzaka smazati dnevnu dozu putničkog junk fooda. Ovaj put u obliku McD proizvoda. I brzo put pod noge. Jer mama već ima novi plan – nulti meridijan.

Da bi opkoračili tu slavnu zamišljenu crtu morate potegnuti čak do Greenwicha. A najbolji je način da to učinite presjedajući u Canary Wharfu – hi-tech poslovnom kvartu. I dok je u prošlosti tamo bio jedan od najprometnijih svjetskih dokova, danas taj prostor pršti nekom sasvim drugom energijom. Ali o tome kad padne mrak.

U Canary Wharfu mi prvo hvatamo jedan sasvim drugi prijevoz. Ovaj put smo iznad zemlje, jurimo kraj staklenih nebodera u DLR-u (Dockland Light Railway)  bez vozača za volanom. Pametni laki vlak sam juri podignutim tračnicama.

Greenwich Park je ogroman, vjeverice su pitome, ali ipak neuhvatljive. Uživamo trčeći po savršenoj travi, uvjereni da ukoliko nam mama i tata daju dovoljno vremena vjeverica je sigurno naša.

lovci na vjeverice

i glavna neuhvatljiva  protagonistica

No ipak na kraju bez vjeverice završavamo na vrh brežuljka u poznatom Observatoriju (Royal Observatory)- svega nešto više od pola sata prije zatvaranja. Nulti meridijan smo prekoračili, veliki teleskop vidjeli, ali drugdje nas više nisu pustili.

Mama i tata uživaju malo u pogledu na grad, a mi se sretni kotrljamo travnatim padinama.

pogled na Queens House and Canary Wharf, a vidi se i Millenium Dome (O2 Arena)

Povratak slijedi istim putem samo što su sada u Canary Wharfu već na snazi svijetla velegrada. I baš je dobro za slikanje. Poziramo tati na razne načine, a onda podzemnom bježimo do hotela.

ispred ulaza u Canary Wharf Underground Station by Foster & Partners

na londonskim dokovima (West India Docks) | One Canada Square – druga najviša zgrada u Londonu, by César Pelli & Associates

kol’ko to dođe ulaznice za Aquarium: £22.80 (2for1 odrasli) + £17.40×2 (dvoje djece 3+) = £57.9

Dok ozbiljan i fin svijet Windsor obilazi zbog znamenitog dvorca nas su tamo gonile neke sasvim druge strasti. Kao svaki ozbiljniji legomanijak i lunaparkoljubac nikako nisam mogao propustiti priliku da jedan dan svoje šestodnevne londonske ekspedicije potratim (rekli bi ovi gore ozbiljni i fini)  u iscrpljujućoj ali ludoj LEGOLAND zabavi. Pa makar mama i tata ostavili tamo cijelih 86.40 funti za ulaz*, junk food i LEGO kompletiće da i ne spominjemo (bar ne odmah na početku). No dobro, moglo je biti i gore da nam 7 days travelcards i željezničke karte do Windsora nisu priskrbile dvije besplatne dječje karte. Pa smo tako tih 70tak funti koliko bi ih platili mogli potratiti na gore spomenute, dolje precizno imenovane tričarije.

što je danas lijep i sunčan dan, za akciju spreman sam

Krenuli smo dakle s one željezničke stanice na kojoj su našli malog medu Paddingtona, nakon 15 minutne vožnje presjeli u Sloughu te ubrzo stigli u Windsor. Bacili smo pogled na ogromni dvorac, kupili šarene lizalice, pronašli autobusnu stanicu (kod Parish Church) i nakon još 10tak minuta vožnje, točno u podne stigli na odredište.

Paddington Station | u vlaku za Slough

U Windsoru

Slasne lizalice čine čekanje busa za LEGOLAND podnošljivijim

Ozloglašenih redova i gužvi nije bilo (čini se da su radni dan i rano proljeće učinili svoje) što nam je uživanje u parku učinili još većim. Čekati po sat vremena na vožnju baš i ne bi bila neka zabava, zar ne?

Za početak smo uživali u STAR WARS kreacijama. I naslikavali se s omiljenim likovima.

Marko i mama vole Dartha Vadera

STAR WARS roboti

A zatim smo krenuli u istraživanje.

Sunčani dan omogućio nam je i ponešto mokre zabavu, poput špricanja iz vodenih topova te jurnjave u raznoraznim vodenim plovilima. Sunce nas je na kraju puno bolje osušilo od obiteljskih sušilica koje za 2 funte pušu topli zrak na cijelu familiju. I to bez nekog većeg (sušilačkog) efekta.

mokri ali zadovoljni

Susretali smo se sa svakojakim ribama, pa čak i s onim pravim.

morski pas proždire male Klemente

blaženi među ribama

Gasili smo virtualni požar.

Manje više bezuspješno pokušavali smo upravljati i bagerom.

Vozio sam auto pogrešnom stranom ulice.

Na kraju smo projurili kroz Miniland. I samo na brzaka uživali u zapanjujućim LEGO maketama raznoraznih znamenitosti. Evo nekoliko prigodnih londonskih.

Buckinghamska palača i smjena straže | London Eye, Big Ben & Houses of Parliament, St.Paul’s Cathedrale, Millenium Bridge

City Hall | Tower Bridge

Sve nismo isprobali, pa čak ni vidjeli. Ali do 5 smo se prilično nauživali i izmorili.

Na kraju smo nabrzaka i šopingirali. I baš poput ovog LEGO šopingholičara izašli iz dućana sa punom (doduše samo jednom) vrećicom.

Među zadnjima napustili smo LEGOLAND sretni ali umorni.

gotovo je, gotovo

Čekajući u Sloughu vlak za London svojim očima i ušima doživjeli smo neizrecivu brzinu ekspresnih engleskih vlakova, koji su tutnjeći prolazili stanicom bez zaustavljanja. Ludo i pomalo zastrašujuće. Unatoč verbalnim i pismenim upozorenjima koja su prethodila svakom brzincu.

Put do hotela je, ruku na srce, bio pravi napor za sve, pogotovo za tatu koji je uspavanu devetnaestkilašicu teglio po Windsoru i Londonu.

kol’ko to dođe željezničke karte London Paddington-Windsor (via Slough): 18.75 funti | shuttle bus Windsor-Legoland-Windsor: 10 funti | 2 ulaznice za odrasle: 86.40 funti | 2 ulaznice za djecu: free | LEGO junkfooding (2 hot dog-a i kava) 12.80 funti | LEGO shopping (DUPLO Snjeguljica, LEGO Imperial V-Wing STAR WARS, Darth Vader privjesak za ključeve) 41.97 | ukupno: 159.92 funte *

*preračunavanje u kune se ne preporuča srčanim bolesnicima, trudnicama, osobama koje boluju od visokog tlaka, te baš svima ostalima

Dakle. U ranu zoru odvukli smo naš veliki kofer pred zgradu (hura za mamu – prvi put je u našem četveročlanom životu uspjela u jedan kofer utrpati baš sve stvari), utrpali se u Oryx taksi, uvalili u naručene auto sjedalice, jedva ugurali mamu između, uvalili tatu naprijed i krenuli put aerodroma.

krećemo u … (ma čemu duljiti, sve piše na majci)

Nakon čekiranja na šalteru (on-line se naime može obaviti samo u teoriji), potrošili smo omanje bogatstvo na jutarnje aerodromsko ispijanje prve doze što soka, što kofeina, čime smo se službeno počeli zagrijavati za visoke londonske cijene.

Teškom smo mukom dočekali uzlijetanje, ali (po)nešto iza 8:30 ipak smo se napokon odvojili od tla i krenuli u našu prvu četveročlanu inozemnu ekspediciju.

Nakon 2 sata vožnje, zbrljanom avioobroku, pofarbano-pošaranim Supi bojankama, te od strane mame oduševljenom prepoznavanju londonskih građevina pri slijetanju, napokon smo stigli na Heathrow.

Tamo se mama odmah latila iPhona i s Metro aplikacijom isplanirala naš put do hotela.

U podzemnoj smo se odmah počeli ponašati kao pravi Balkanci, što je tatu i mamu već na početku bacilo u blaži očaj.

…ajme meni s kim sam ja to krenula u svijet

Nakon što je tata koferčinu odvukao jedan blok od Earl’s Court stanice do Premier Inn hotela, odjurili smo nazad u podzemnu i na željezničkoj stanici Victoria Train Station kupili 7 day Travelcard za mamu i tatu. Mi smo mali i osim što se možemo beljiti u podzemnoj, možemo to činiti potpuno besplatno (izuzevši edukativno-ljutitih prodika naših staraca kojim smo ipak morali platiti naše neprimjereno ponašanje, a na kraju se i malo upristojiti). Mama je rekla da Travelcard mora biti papirnati, s logom željeznice, da nam omogući 2in1 popuste koje je isčeprkala na Internetu. To je sve ona smislila da nam prištedi koju skupocjenu funtu. Baš je pametna ta moja mama, iako ponekad u zajednici s tatom stvarno gnjavi sa glupim pravilima poput nemoj vikati u podzemnoj, nemoj trčati slalom između londonaca po ulici, ne čupaj busene trave po parkovima i slične tričarije. Pih!

Victoria Train Station

Nakon što smo obavili sve te formalnosti, zaputili smo se na moju inicijativu prema Velikom kotaču (čitaj London Eye). Na putu smo nabasali na neke zanimljive stvari.

Westminster Cathedral | Big Ben

staro protiv novog | pogled s Westminster Bridge-a na London Eye

Nisam mogao dočekati da stignemo, i iako je moja mala, 19 kg teška, umorna seka zaspala tati na rukama, dovukli smo se nekako do obale rijeke Temze i dočepali jedne London Eye kabine. Do tada se Tara već probudila i ustanovila da ju je cipela nažuljala, te da ju jako boli nogica. Tako smo između divljenja pogledima s velikog kotača prilikom vožnje morali sanirati i prvu ozljedu na našoj ekspediciji. Na svu sreću mama je iz svog super sac-a  izvukla cijeli bunt flastera i time olakšala bol našoj maloj buckici.

oduševljeni i umorni u velikokotačkoj kabini, dok jedni uživaju drugi vidaju rane

Houses of Parliament (Westminster Palace) & Big Ben, Westminster Abbey, Westminster Bridge

Charing Cross Station | Waterloo Station

Nakon vožnje valjalo se još vratiti u hotel, uvaliti napokon u sobu, poslati tatu u dućan po večeru, okupati se u velikoj kadi i zaspati snom umornih, londonskih pravednika koji pred sobom imaju još 5 uzbudljivih engleskih dana.

Iako je ovogodišnji snijeg preprhakza snjegoviće, ženski dio moje ekipe jednog je ipak uspio napraviti, a uz jednog se na povratku s gimnastike samo uslikati.

Naš vlastiti Sniješko Bijelić s tiarom, čarobnim štapićem, sunčanim naočalama i smokijem koji mu viri iz nosa | i jedan “posuđeni” Velesajamski