Putovanje, ludom radovanje

Popodne sam se s mamom i tatom zaputio u Ivanić na moje prvo putovanje izvan rodnog mi grada. Nije daleko, ali čovjeka veseli. Tata je išao kupiti neke dijelove za našeg tutača, a mama i ja smo tu, da nam rit vidi puta. Vozeći se do odredišta bio sam dobre volje – iako nisam ni oka sklopio, nisam ni suzu pustio. U igri s mamom i tri zečića vrijeme brzo prođe. Pjesmica „Zeko i potočić“ u izvedbi zeke Crvenka, zeke Plavka i zeke Zelenka jako mi se dojmila, pa su mi je otpjevali više puta. Kad smo stigli već sam bio pomalo nervozan, pa me mama povela na kraće upoznavanje okolice. Gledajući lišće i slušajući ptice, još sam malo bio miran, a onda sam udario u plač. Derao sam se tako sve jače i jače, dok tata napokon nije obavio kupnju, sjeo za volan i pogonio Punta. Tada sam istog trenutka zaspao snom pravednika, probudivši se tek na parkiralištu naše zapruđanske rezidencije.

Kako sam od grintavca postao sretna beba koja piše svoj prvi blog

Do nedavno sam bio veliko gunđalo i prilično nezadovoljan svat. Nikakvo pisanje dnevnika nije dolazilo u obzir. Zahtijevao sam da me se nosi danima i noćima, a u ono malo budnih trenutaka bio sam, više ili manje, prilično nadrkan stvor. Moja je majka od ranih jutarnjih sati bauljala po stanu u pidžami, sa mnom na grbači, ne uspijevajući prije podneva popiti ni kavu, a kamoli obući nešto primjerenije, složiti krevet ili ne daj bože ubaciti štogod u kljun. Između mojih krikova probijali su se tatini očajnički vapaji Možda je gladan ili ako sam baš jeo Muče ga grčevi. Strašno, zar ne – čak i ako uzmete u obzir pjesnički slobodno pretjerivanje!?
Onda sam jednog lijepog dana progledao i shvatio da je Svijet uzbudljivo mjesto za odrastanje, te da svoje starce osim za nošenje u ritmu trešteće rock/rep muzike, mogu iskoristiti i za druge lijepe stvari.
Tako smo mama, tata i ja, polako ali sigurno, počeli kužiti Svijet.
Otkrili smo da poslije slasne klope presvlačilica može biti dobro mjesto za razgovore i maženje, luftanje nožica i ljubljenje, a ne samo omraženi punkt za gnjavaže zvane mijenjanje prljavih pelena i čišćenje balavog nosa.
Shvatio sam da vrtuljak s afričkim nemanima iznad kinderbeta može biti zanimljiviji od najluđeg safarija, a mami je istovremeno sinulo da moju zaokupljenost divljim životinjama što bjesomučno jure u krug, može iskoristiti za slaganje kreveta, oblačenje, pa kako dani odmiču i moja koncentracija raste, i pijenje kave sa šlagom, te klopanje bakine pite od jabuka.
Svi oni plišanci koji se već više od dva mjeseca besposleno naguravaju u mom krevetu, uz maminu malu pomoć, postali su neizmjerno zabavni i raspjevani stvorovi, čiji me nastupi, dok se bezbrižno izležavam na bračnom krevetu, zaista mogu nasmijati.
Otkrio sam da kupanje nije samo higijenska potreba, već luda i nadasve zabavna rekreacija, te da je naša prava kada puna vode mnogo zanimljivija od moje male plastične kadice u kojoj sam napravio prve plivačke korake.
No najveće oduševljenje i sveopće zadovoljstvo moje male Klement Werner obitelji izazvalo je otkriće da mi se, nakon napornog plivačkog treninga, ušuškanom u mekani ručnik, u društvu na strop projiciranih medvjedića, oči same sklapaju, pa uspavljivanje nije nikakav problem. A s obzirom da se nikada ne budim prije ponoći, moji starci mogu od sada pa nadalje večeri provoditi u revijalnom tonu, što god im to značilo.

upute za početnike i napredne korisnike